Mala Sirena

Predzadnji roman mlade spisateljice Lucije Stamač tipičan je roman o odrastanju senzibilne djevojke u tzv. „najosjetljivijoj dobi“.

Lucija Stamač, „Mala sirena“, Biblioteka „Profil Femina“ 2004.

?ensko pismo, koje kao sintagmu poznajemo iz pera autorica poput Irene Vrkljan i Julijane Matanović, nalazi u Luciji Stamač svoju nasljednicu. Sve glavne točke odrastanja su prisutne: konzervativni roditelji i djevojka u pubertetu, traženje vlastitog puta kroz umjetnost, u ovom slučaju kroz balet i glumu, benigni sukobi sa školskim sistemom i naravno, prva ljubav.

Težnja za slobodom, u romanu pisanom djelomično fragmentarno, provlači se kroz sve teme, „opet jednom osjećam slobodu i snagu koja krši okove moje maloljetnosti“, str. 40.
Zanos je to koji se osjeća u doživljajima kroz koje osoba prolazi prvi puta; prvi put kuca na vrata jednog muškarca; prvi snimljeni film itd. Između ostalog, roman govori i o Zagrebu osamdesetih, kada smo slušali Azru i pohađali Križanićevu.

Kako preživjeti mladost i ostati svoja, jer sve je protiv veze s poznatim rokerom, koja daje smisao životu i otvara novi svijet. ?ivot nije bajka, poput Grimmovih i Andersenovih koje autorica kao vid „boljeg života“ nosi neprestano uz sebe. I na kraju, pisanje i zatvorenost u svijet crno-bijelih snova kojima čovjek povjerava tajne, a napisavši ih, čini ih trajnima. Vrijedi upozoriti i na knjige koje su već prije ugledale svjetlo dana: zbirku pjesama „Muke po Veneri“ i roman „Labud“.
Roman koji nas podsjeća na vlastite zablude i strahove, kojima se dvadeset godina kasnije možemo samo lagano osmjehnuti. Možda tako mora biti.

piše: Livia Pavletić

Komentari (0)