Art Brut

TO JE GLAZBA! TO JE KONCEPT! NE TO JE PRAVI STIL!

Od vremena Bryana Ferryja nije bilo momaka koji su toliko voljeli klasična odijela i muzeje kao što ih ima ovih godine. Prvo grupa Franz Ferdinand, a sada i najnovije londonsko otkriće - grupa Art Brut, kojoj su već nalijepili etiketu najboljeg izvoznog proizvoda s Otoka, doslovce kao da je riječ o kakvom šampanjcu!

No, čini se da ova usporedba debi-albuma 'Bang Bang Rock & Roll' grupe Art Brut sa šampanjcem i nije posve neutemeljena. Dozvolite da podsjetimo! Kao prvo, naziv 'art brut' skovao je francuski slikar i trgovac vinima Jean Dubuffet 1945., ne bi li svega dvije godine kasnije s prijateljima nadrealistima okupljenima oko Andrea Bretona osnovao udruženje Compagnie de l'art brut i to samo s jednim jedinim ciljem - konačno vrednovati djela autsajdera, naivaca, psihički bolesnih, auto-diktata te tzv. sirovu i nevrednovanu umjetnost podići na artistički tron.

Šezdeset godina kasnije petorica momaka iz južnog Londona obukli su crna odijela, napravili razdjeljak na glavi, zalizali je gelom i posudili od starijih kolega ime za svoj bend. Površno gledano, naravno da ovdje nema ni govora o nekakvoj grubosti s kakvom se, recimo, hvale američki rapperi, već više s francuskim podznačenjima riječi brut, koja u sebi sadrže i dozu plemenito-oporog (vidi pod: Champagne brut). No, kada se malo bolje promotre tekstovi pjesama, ne možemo se oteti dojmu da je grupa Art Brut ipak svojevrstan odgovor rapperskoj bujici riječi preko bare.

'Zašto smo odabrali naziv Art Brut? Ne baš zato što se osjećamo kao neshvaćeni autsajderi,' kaže frontmen grupe Eddie Argos, 'već više stoga jer smo htjeli da nam glazba zvuči sirovo.' No, veza s običnom svakodnevicom o kakvoj pjevaju i američki rapperi je tu, s time da ovdje ima malo više riječi o muzejima i neurozama, a manje o bandama i pištoljima.

Možda je upravo to jedan od razloga zašto gotovo niti jedan kritičar nije trošio previše riječi na opis njihove glazbe koliko na analizu tekstova. A oni su i više nego životni. Štoviše, većina tekstova inspirirana je stvarnim životom Eddieja Argosa (prva ljubav, živa davež od mlađeg brata, problemi s erekcijom...), a obzirom da su takvi kakvi jesu, normalno da se priča nastavlja i u novim pjesmama te da nove dogodovštine u stihovima vjerni fanovi očekuju s podjednakim nestrpljenjem kao i pasionirani gledatelji nove nastavke sapunica.

No, kada se sve svede pod jednu crtu, ispada da ove godine naprosto nije bilo noćnog kluba koji drži do sebe a da nije barem u poneki remix ubacio neki od slogana grupe Art Brut - 'I've seen her naked twice!', 'Talking to the kids!', 'Art Brut Top of the Pops!', 'Stay off the crack!' - kao što nije bilo niti jednog njihovog koncerta na kojem nije bila izvikivana sljedeća rečenica: 'We're gonna be the band that writes the song/That makes Israel and Palestine get along.'

Svi vi koji kupite njihov CD (potražite ga u rubrici New Wave of New Wave), koji je već proglašen jednim od 10 CD-ova koji su obilježili 2005. godinu, znajte da vas očekuje i malo poklon-iznenađenje: bijeli papir sa sustavom koordinata koji trebate pažljivo ispuniti po sistemu 'bojenje prema brojevima' ne biste li dobili fan-poster. Potrošiti dva sata na takvo što u doba kada instant-zvijezde svakodnevno iskaču iz paštete je i više nego hrabar, da ne napišemo pionirski potez!

Da i ne spominjemo činjenicu da članovi grupe potiču mlade diljem svijeta na kopiranje njihova proizvoda te da je već pobrojano 70 novih Art Brut podružnica iliti franšiza (Art Brut 4, Art Brut 7, Art Brut 59...). No, ako se uzme u obzir da je za takvo što potrebno samo malo hrabrosti i da se pjesme više deklamiraju nego pjevaju, nema razloga da se ne okušate u izazovu. Mislimo, uvijek možete popiti i malo šampanjca za prvi korak...

piše: Delfina
 

Komentari (0)