Jazzer i akrobata

Ovo se zove improvizacija: jazzer i akrobata! Svaka čast Zagreb Jazz Festivalu i No Jazz festivalu, no ajde vi nama dovedite najmlađu nadu pop-jazza dvadesetpetogodišnjeg Jamie Culluma, koji očito razmišlja kao i mi kada kaže:

'Kada je u jazz u pitanju, nema većeg obožavatelja. I nema tog jazz koncerta na koji neću otići. Ali što sam se ja brate nadosađivao na tim koncertima! Svirka za 10, a performance ispod očekivanja!'

Najnormalniji korak dalje je bio taj da Jamie ode na rock koncert The Wedding Presents čija nastup uvelike premašuju glazbene sposobnosti i da vidi što se od ta dva svijeta da iskombinirati.

'Što kažete na to da izvodim svjetske klasike i da u isto vrijeme sviram i skačem po koncertnom klaviru?' Prodano! No, prije nego što je Jammie Cullum dobio nadimak 'Leonardo DiCaprio jazza u tenisicama' i prije nego što je Robbie Williams pozelenio od muke što se pojavio jedan puno talentiraniji klinac od njega i to bez zvjezdanih kaprica, Jammie je živio ovako.

Mjesto radnje: Essex, po danu malo studiraš filmove i glazbu, a navečer sviraš po bircevima i pubovima, vikendom i na svadbama. A onda su ga otkrili ljudi iz Universal Musica i u travnju 2003. ponudili ugovor snova - milju britanskih funti (1,45 milijuna eura). Za svega nekoliko mjeseci njegov drugi album 'Twenthysomething' prodan je u 2,5 milijuna primjeraka, čime je istog trena uvršten na listu najbrže i najbolje prodavanih jazza albuma u povijesti engleske glazbe.

Po čemu se dakle razlikuje Jamiejeva glazba od stare škole jazzera? U tome što Jammie izbjegava disharmoniju hardcore jazzera u širokom luku, a sve ono što krene obrađivati mora zvučati ugodno, toplo, mekano, da ne napišemo pop. Njegov četvrti album 'Catching Tales' strpljivo čeka vaše uši! Poklon iznenađenja - Jamie je neke pjesama napisao sam. Eto, konačno smijemo napisati - ovom dečku je samo nebo granica i ne zvučati patetično.

piše Delfina

Komentari (0)