Martinje

Martinje je uvijek bilo, to je danas, a biti će i sutra vrlo važan događaj za svakog vinogradara i vinara kao i za svakog ljubitelja plemenite i dobre vinske kapljice jer upravo na taj dan 10/11. studeni - mošt se i službeno pretvara u vino.

Martinje se danas njeguje kao narodni običaj uz jelo, piće, pjesmu i glazbu prema tzv. "Križevačkim štatutima" iz 1696. godine. Običaj "Martinja" još se uvijek njeguje u sjeverozapadnim predjelima Hrvatske te u Slavoniji dok Krštenje mošta ili Martinje nema tradiciju u Dalmaciji i Istri.

Postavlja se pitanje:
“Zašto se mošt krsti baš na imendan Martina te zašto se u toj prigodi najčešće jede guska. Pa evo ukratko,

... u 4. stoljeću živio je jedan čovjek po imenu Martin. Martin je bio starorimski legionar i veliki ljubitelj vina. Nakon što je završio svoje školovanje u Francuskoj školi svetog Hilarijusa trebao je postati kršćanski biskup ali, kako kaže legenda Martin nije želio postati tako visoki crkveni dostojanstvenik. Na sam dan njegovog imenovanja biskupom Martin je pod svaku cijenu želio izbjeći imenovanje, te se sakrio u guščak,  međutim guske u guščaku odale su ga svojim gakanjem, pa je tako ipak na kraju poor Martin morao i zvanično početi nositi biskupski štap. No to ga nije spriječilo da nastavi propagirati vino, te je uveo ceremonijal krštenja mošta ili "Martinje". Prije tog vremena to je bila zabranjena poganska svečanost.

U ceremoniji krštenja mošta u Zagorju neizbježne su uloge:

domaćina
stoloravnatelja
fiškuša ili vinotoče
gospona sudca
kume i kuma mošteku i na kraju najvažnije
biškupa sa svojom svitom (ministranti, i mežnar)

Važno je napomenuti kako su svi prisutni u ceremoniji kršenja mošteka oslovljavaju s "pajdaš" i" pajdašica" te kako je svaki sa svakim na TI. Na VI je samo jedna osoba u cijelome društvu - gospon sudec.

izvor: Potepuhi - Udruga za izučavanje i promicanje narodnih običaja i glazbe

Komentari (0)