Toplina kuhanog vina

Zima je stigla. Hladno je. Baš onako kako bi i trebalo biti, budući je kraj studenoga i već polako počinju pripreme za doček nove i ispraćaj stare godine.

Ovo doba godine je posebno iz više razloga, osim što nas već lagano trese slatka božićna groznica, a srca grije toplina doma, obitelji, darivanja i altruizma, ovo doba godine specifično je i po tome što počinje sezona kuhanog vina.. Uostalom, kakav bi to bio blagdanski ugođaj bez topline i mirisa tog božanskog napitka.

Dakle, sve je počelo još u dalekom srednjem vijeku na sjeveru Europe. Točnije u hladnoj Švedskoj odakle se preko barbarskih plemena proširila u Rimsko carstvo i u naše krajeve. Danas, tradiciju pijenja kuhanog vina nalazimo gotovo u čitavom svijetu, a posebno u Europi iz koje je potekla. Znamo da sezona pripremanja i pijenja kuhanog vina počinje potkraj studenog i traje do Sveta tri kralja.

Priprema kuhanog vina je jednostavna i brza, međutim, fenomenalni začini koji se dodaju zagrijanom crnom ili bijelom vinu uz dodatak šećera zaslužni su za njegovu popularnost. Tajna kuhanog vina skrivena je u začinima. Od začina se najčešće upotrebljavaju cimet, klinčić, đumbir, kardamon, anis, lovorov list, kore limuna, naranče, limete i sl.

U našim krajevima najčešće se priprema uz dodatak cimeta i klinčića, dok na primjer, u Finskoj je običaj u staklenu šalicu prije serviranja staviti nekoliko grožđica i oguljenih badema. U svijetu začina, cimet i klinčić fasciniraju svojim podrijeklom i širokom primjenom.

Naime, cimet ta opojna mirodija gotovo je neizbježna u pripremanju kuhanog vina, radi svoje izvrsne arome i mirisa. Najčešće se koristi u obliku štapića ili praha. Dolazi iz porodice lovora i potječe sa Šri Lanke. Njegova povijest seže sve do antičkih vremena, kada je bio cijenjen poput zlata i nazivan mirisom ljubavi. Stari Rimljani su ga koristili za izradu parfema i ljubavnih napitaka. Bio je inspiracija mnogim piscima tog doba koji su ga često spominjali u svojim djelima poput Herodota i dr. Cimet je poznat i po svojim ljekovitim svojstvima.

Naravno, ništa bez klinčića koji nimalo ne zaostaje po svojoj osobnosti za cimetom. Eterično ulje klinčića veoma je cijenjeno i nalazimo ga i u samom cimetu, pimentu i lovoru. Kao začin upotrebljavamo osušene zatvorene pupoljke cvijeta poznate po svojem specifičnom klinastom obliku. Karakterističan je njegov aromatičan i pikantan gotovo ljut okus. Stari narodi su prepoznali njegovu ljekovitu vrijednost te su ga koristili za poboljšanje probave, protiv bolova od zubobolje. Vjerovali su da štiti od zaraznih bolesti koje se šire zrakom. Povijest klinčića seže u vrijeme dinastije Han u Kini kada je zabilježena njegova prva primjena. Na dvoru kineskog cara njegovi dvorjani su žvakali klinčić kako bi u prisustvu gospodara lijepo mirisali. U Europi se pojavljuje u 4 st., a u 8 st. bio je jedan od narasprostranjenijih orijentalnih začina po europskim trgovinama. Kinezi, Indijci i Arapi strogo su čuvali tajnu nalazišta klinčića tj. Molučko otočje u istočnoj Indiji. Trgovina tim orijentalnim začinom kasnije pada u ruke Portugalaca, a gotovo nakon cijelog stoljeća osvajaju je Nizozemci koji su je zadržali sve do 18 st.

Zaista, šalica kuhanog vina prošla je dugi put prije nego je došla do nas svojom kombinacijom okusa te nas povezala s sjevernom Europom i Dalekim istokom, a vrijeme će pokazati sve njezine transformacije okusa, mirisa i serviranja u budućnosti. Ovim švedskim zimskim napitkom oduševiti će te sve ukućane, ali može poslužiti kao dobar razlog za okupljanje i druženje s prijateljima za vrijeme božičnih praznika.

Konačno, poslužite ga zagrijanog, nikako prekuhanog, po mogućnosti u staklenoj šalici, s začinima se igrajte, ali ne pretjerujte, prepustite se vlastitoj mašti i blagdanskom raspoloželju. Uzdravlje i u čast vinu!

piše : Ivana Trempetić

Komentari (0)