Kad špijuni zapjevaju

Niti su špijuni društvo koje bi se moglo nazvati dobrim, niti su asovi u svakodnevnim razgovorima vezani uz vino, ali baš je po ta dva pojma jedinstven Klub prijatelja dobrog vina koji okuplja vinare i štovatelje vina iz Jastrebarskog, Samobora, Zagreba i Zagorja.

Članovi se pred kraj svake zime okupe na špijunaži tijekom koje uspoređuju svoja još nedovršena vina. Vina koja na špijunažu stignu dotjerana, uglavnom nemaju budućnosti, pa favorite treba ražiti među vinima koja daju samo naslutiti u kojem će se smjeru razvijati. Svako takvo vino, dakle vino od kojeg se tek za nekoliko mjeseci ili godina očekuje da da ono najbolje od sebe, na špijunaži će zaslužiti asa: riječ je o pjesmi kojom svi članovi nazočni na špijunaži odaju počast dobrom vinu.

Nikaj na svetu lepšega ni,
neg je gorica kada rodi,
kumek moj dragi daj se napij,
dugo nas ne bu, daj se ga vži...

Nakon tih stihova slijedi, naravno, ispijanje čaše vina koje je as zavrijedilo. Broj asova na pojedinoj špijunaži izravno ovisi o broju dobrih vina koje su članovi Kluba donijeli. Na ovogodišnjoj, ponajprije zbog loših vremenskih uvjeta prošle godine, nije bilo puno asova, ali između 91 uzorka koje je na špijuniranje ponudilo 36 vinara bilo je vina koja će trebati pozorno pratiti tijekom njihova sazrijevanja. Prvenstveno se to odnosi na već poznata plešivička imena Korak, Šember, Tomac i na dvije najkvalitetnije sorte koje se ovdje uzgajaju, a riječ je o chardonnayu i rajnskom rizlingu.

Potonja je sorta, po mom mišljenju, u Hrvatskoj baš na Plešivici pronašla najbolje uvjete. O tome svjedoči legendarni Tomčev rajnski iz 1991. godine kojeg pamte svi koji su ga kušali. Odličnima su se pokazali i neki rizlinzi iz sušne i vrele 2003. godine koja je omogućila gotovo savršeni sklad tog vina na inače vlažnoj i hladnijoj Plešivici. Čak i lanjska godina ima potencijala posebno kod rajnskih rizlinga Roberta Braje, Ivana Stipkovića, Kreše Režeka, Branka Pušćaka, te Velimira Koraka i Zvonimira Tomca.
Lijepe su reakcije izazvala i tri chardonnaya. Korak lanjskom berbom i metodom odležavanja na kvascima (sur lie) daje naslutiti još jedno veliko vino, a Siniša Šoškić donio je chardonnay 2004. proizveden istom metodom koji je već sad vrlo dobar. Izvanredan je pak barikirani chardonnay Zdenka Šembera iz 2003.

Najbolje vino koje se kušalo tijekom špijunaže bilo je jedno kojem na špijunaži nije bilo ni mjesto. Tomislav Tomac donio je pjenušac Tomac rose iz 1998. godine, spravljen od portugisca i chardonnaya. Riječ je o dobro odležanom vinu (iz te su godine trenutno na tržištu najmlađi vintage šampanjci) koje je bez sumnje najbolji hrvatski pjenušac, a na slijepim kušanjima zasigurno bi nadmašilo i mnoga svjetski razvikana imena. Punoga tijela, prekrasne boje, dugog perlanja i ugodnih aroma ovo vino ima samo jednu manu: Ima ga svega nekoliko stotina boca.

piše: Ivo Kozarčanin
 

Komentari (0)