Vina za 10 milijuna dolara

Gotovo sve rekorde srušila je prva ovogodišnja živa aukcija vina u New Yorku.

Aukcijska kuća Acker, Merall & Condit krajem siječnja prodala je 1753 od 1834 ponuđena vina, a ukupna je zarada bila 10.643,836 dolara. Prodavala su se vina iz privatnog podruma, a vlasnik, stanovnik Kalifornije koji je dobrim ulaganjima u vina krajem siječnja postao bogatiji za više od 10 milijuna dolara, želio je i uspio ostati anoniman. Nije tajna, međutim, da je su neka vina postigla cijenu veću od 100.000 dolara.

Šest magnuma, dakle boca od 1,5 litre, slavnog burgundskog proizvođača Domaine de la Romanée-Conti iz 1971. godine prodano je za 136.275 dolara iako se nije očekivalo da će cijena premašiti 105.000 dolara. Riječ je o crnom pinotu s jednog od najpoznatijih grand cru položaja u burgundskoj regiji Cote de Nuits i proizvođaču koji ima vrlo male prinose i  kasno bere grožđe. Mošt dugo fermentira, a vino, uz minimalno filtriranje zrije 18 mjeseci u novim hrastovim bačvicama. Riječ je o vinima proizvedenim za dugo starenje, pa najpoznatiji svetski pisac o vinu Robert Parker savjetuje da se ne piju ako nisu odležala barem 18 godina. Sama 1971. godina drži se u Burgundiji odličnom, ali ne i izvanrednom.

Izvanredna je, međutim, bila 1961. godina u Bordeauxu, a sanduk vina Chateau Latour a Pomerol, dakle 12 buteljki baš iz te godine, na ovoj je aukciji prodano za 118.500 dolara. Riječ je o proizvođaču kojeg ne treba miješati sa slavnim Chateau Latourom iz mjesta Pauilliac u bordoškoj podregiji Medoc. Pauillac je na lijevoj obali Gironde, nizvodno od Bordeauxa, a Pomerol, odakle je ovaj Latour-rekorder,nalazi se na desnoj obali Dordogne, rijeke koja zajedno s Garonneom nizvodno od Bordeauxa čini Girondeu. Chateau Latour a Pomerol nije poznat poput Chateau Petrusa iz istoga kraja, no svrstan je među 10 najboljih podruma u Pomerolu. Bordoška vina nisu od jedne sorte, poput burgundskih, već najmanje od tri. Na ovom je dijelu Bordeauxa dominantan merlot, slijedi cabernet franc, a cabernet sauvignona (koji dominira u onom „pravom“ Latouru, odnosno u cijelom Medocu) ima samo do pet posto. U vinu može biti još malih udjela malbeca koji se ovdje naziva cot, te lokalne sorte carmenére.

Odmah uz Pomerol nalazi se St Emillion odakle dolazi Cheval Blanc, vino čijih šest magnuma iz 1947. godine nije doseglo predviđenu cijenu od 100.000 dolara iako se često može pročitati mišljenje kako je riječ o najboljem vinu prošlog stoljeća. Kupac je 9 litara „bijeloga konja“ starog 59 godina platio „samo“ 94.800 dolara. Cheval Blanc je svakako najpoznatija etiketa iz St Emilliona. Vinogradi s im posađeni na vrlo različitim tlima, a posebni su i po tomešto je otprilike 66 posto grožđa cabernet franc. Vina su bogatih i intenzivnih aroma i okusa, a vrlo lako i u punoj snazi dočekuju i 40 i više godina starosti. 

Četvrto vino po postignutoj cijeni na aukciji je Comte de Vogüé iz Musignyja u susjedstvu Vosne-Romanéea odakle je stiglo i nasjkuplje vino ove dražbe. Riječje opet o crnom pinotu, iako se u ovom dijelu Cote de Nuits sadi i chardonnay od kojeg se radi rijetko vino posebnih okusa i aroma. Očekivalo se da će na aukciji sanduk od 12 buteljki iz 1962. godine biti prodan za otprilike 45.000 dolara no dosegao je cijenu od čak 73.470 dolara. Vjerojatnoi zbog činjenice da je 1962. godina u Burgundiji jedna od najboljih u prošlom stoljeću.

Inače, prema podacma časopisa Forbes, najveću cijenu dosad postigla je buteljka kalifornijskog vina Sreaming Eagle Cab iz 1992. godine koja je na dobrotvornoj aukciji 2000.godine prodana za ravno pola milijuna dolara. To se, međutim, u ozbiljnim vinskim krugovima ne računa kao rekord jer se na dobrotvornm aukcijama cijena ne podiže prema vrijednosti vina, nego prema želji da se uplati novac u dobrotvorne svrhe.
A najskuplje vino u povijesti mogao je biti Chateau Margaux iz 1787. godine kojem je njujorški trgovac vinima William Sokolin u hotelu Four Seasons istaknuo cijenu od 519.750 dolara. Vino nije prodao jer mu je boca ispala iz ruke i razbila se na metalnoj ploči stola dok ju je pokazivao. Gledajući kako se prolijeva vino staro 202 godine, Sokolin je samo promrmljao „to nije moguće“ i otišao kući. Utješila ga je, valjda, činjenica da je bocu osigurao na 225.000 dolara.

Komentari (0)