Kuda idu divlje svinje

Vrijeme berbe je sigurno najstresniji dio godine za svakog vinara. Osim temeljitog čišćenja podrooma i vinarije, gdje i zadnja bakterija mora pasti, svaki se vinar u tom periodu navuče na istu stvar - Vremensku prognozu.

Grožđe je skoro u optimalnoj zrelosti, jos koji sunčan dan bio bi perfektan, dok bi pljusak ili nedajbože tuča bili fatalni. Osim konstantnog praćenja vremenskih izvjestaja svih raspoloživih medija, te pogleda ka nebu punih zebnje, ne preza se ni od alternativnih metoda – propitkivanja starijih ljudi sijeva li im u koljenu.

Alessandro Francois, vlasnik vinarije Castello di Querceta u Toscani je 1985. imao odličnu prognozu, vrijeme je bilo na “njegovoj strani”. Prva berba loze caberneta i merlota sa 3ha vinograda Rabatte-Ponticini trebala je istočiti njegov prvi supertuscan. No, odlažuci berbu za “samo još jedan dan” desila se katastrofa.

Vremenska prognoza je bila točna, ali ko je mogao prognozirati da će noć uoći berbe čitavu ’85 pobrati divlje svinje.

E, sad, ako vi razmišljate kao ja, onako balkanski, očekujete da je sljedeći Alessandrov potez bio kupovina pune lovačke opreme i hajka za kradljivcima. Naprotiv, Alessandro ne samo da se strpio do sljedeće berbe nego je čak i inspiriran ’85 nazvao to vino Il Cignale iliti vepar.

Svake godine, izuzimajući ’92 i’02 koje zbog loše kvalitete grožđa nisu ni rađene, Alessandrovo krdo veprova broji do 10 000 boca.

Od mog prvog gutljaja prošlo je više od 5 godina, bila je to berba ’95 i ljubav na prvi gutljaj, pa se pozivnica za kušanje cijele lepeze ove vinarije ni pod koju cijenu nije smjela propustiti.

Kusanje je vodio Dr Marco Tenerini, marketinški director Castello di Querceta, koji je odjeven u zelene hlaće, crvene čarape, žute cipele, šarenu košulju, te naranđasti prsluk više podsječao na tajnog modela “ujedinjenih boja”.

Krećemo sa Vernacciom di San Gimignano DOCG 2004, vrhunskom bijelom sortom Toscane i jedinim grožđem koje ova vinarija kupuje. Kombinacija koštunjavog voća sa cvijetnom aromom, te tipičnim bademastim okusom sorte me neodoljivo podsjetila na moju hercegovacku žilavku.

Vin Santo DOC 2001 Castello di Querceto je suha verzija Vin Santa za koje do tada nisam ni znao da postoji. Vinom, koje bi najviše oduševilo ljubitelje sherry-a, dominiraju bademi i orasi posuti svježim mandarinama.

Oko 80% ukupne proizvodnje Castello di Querceta čine 3 Chiantia, koji su uprkos novom zakonu iz 2002 koji vam dozvoljava da Sangiovese poprskate sa internacionalnim sortama (merlot, cabernet) ostali odani lokalnom Canaiolo.

Chianti DOCG 2004 je, kako i sam Marco aka Benetonov tajni model kaže, vino za svaki dan. Vino je elegantno, sa laganim alkoholom i taninom, obogaceno okusom sviježe višnje.

Chianti Classico DOCG 2003 je pravi odraz te kritične 2003. Tamno šumsko voće i suhe šljive, koje dominiraju na nosu s teškoćom se probijaju kroz debeli zid tanina i povišenog alkohola na okusu. Završetak je pepelast, skoro neprijatan.

Na svu sreću Chianti Classico Riserva 2000 spašava stvar. Vino koje Wine Spectator već dvije godine za redom uvrštava među 100 najboljih u svijetu, ima intenzivne arome kupine i zrele trešnje sa slojem životinjske kože (s kvakom) i gljiva.

Okus je suh, sa bogatom koncentracijom tamnog šumskog voća, kave i začina, elegantnim taninom te dugim “griotte-like” zavrsetkom.

Za kraj dva supertuscana, moj Il Cignale 2000 i Il Sole di Alessandro 2000 od loze Cabernet Sauvignona posađene tek 1995. Osim razlike u starosti loze, 10% Merlota je dodano Cabernet Sauvignonu Il Cignalea i prinos po hektaru je duplo manji, svega 25hl/ha. 24 mjeseca novog barriquea sa minimalnih 6 mjeseci u boci čeka i jednog i drugog.

Boja u oba vina je gotovo identična, jarko crvena i veoma gusta, ali na nosu su razlike već očigledne.

Iako su iz iste berbe Il Sole di Alessandro je mlađi i zasigurno agresivniji, neiskusan i željan dokazivanja. Cvijetne arome u kombinaciji crnog ribiza i trešnje sa odlično izbalansiranim hrastom naprosto prodiru iz čase. Crni ribiz i zrele trešnje takođe dominiraju okusom, no povisene kiseline i još uvijek jači tanini mu neće dozvoliti da jos za godinu maturira.

Il Cignale je stari “vepar”, ne daje se tako lako. Dosta zatvoren u početku, a onda kad je skontao da je njegovo skrovište otkriveno počinje da bježi. Trag koji ostavlja za sobom je izuzetno kompleksan i elegantniji nego Alessandrov. Cvijetni parfem, borovnica, zrela trešnja, tartufi, te mediteranski začini su neke od aroma koje dominiraju. Okus je super balansiran i podjeljen je na nekoliko slojeva. Na sloj kupina i crnog ribiza nastavlja se osvježavajući sloj minerala i sve završava kombinacijom rogača, cimeta i čokolade. Perfekcija!

Interesantno je da ova dva vina iako pravljena od klasičnih Bordeaux sorti zadržavaju tipične karakteristike Toskane, u nekim slučajevima čak i više od vina pravljenih od tradicionalnog Sangiovesea.

piše: Dražan Šunjić

Komentari (0)