Vinarsko ludilo

U vinskom svijetu više nije dovoljno raditi dobra vina, danas se morate znati i prodati. Isprobani marketinški postulati kažu da je najvažnije privući pažnju, a najkraći put do pažnje je “…biti drugačiji, biti poseban, biti samo svoj…”, ukratko, biti “lud”.

Jedan od takvih "luđaka", Didier Barral iz oblasti Faugeres na jugu Francuske naslijedio je vinograde od svog djeda Leona po kojem imanje dobija ime - Domaine Leon Barral. Mudri djed je još šezdesetih i sedamdesetih kada se na tržištu pojavljuju razne kemikalije, objeručke prihvaćene od većine vinara, odbio dopingirati svoju zemlju. Ostao je pri tradicionalnim metodama i u ranim jutarnjim satima vlastoručno okopavao vinograde, čupao korov i trijebio parazite sa loze. Teški rad beskompromisnog djeda ostavio je Didieru u nasljeđe jedan od najzdravijih vinograda današnje Francuske.

A unuk ne samo da je nastavio djedovim stopama, već je otišao i korak dalje uvodeći biodinamiku i sa njom jedan od prvih simptoma vinskog ludila – ovčji izmet. Naime Didier je u svoje vinograde puštao isključivo ovce koje su imale čast da za doslovno poljski WC imaju čuvene vinograde.  Sve ostale životinje …u gaće!

Iz tih vinograda izlaze vina vrhunske kvalitete Faugeres AOC (syrah, grenache, carignan), te barrique fermentirani Faugeres AOC Cuvee “Jadis” i top kupaža Valiniere (80% mourverde i 20% syrah). Preporučujem čitavu seriju…ako vam se ne gadi.

Ludilo je u Toskani uzelo više maha nego u Francuskoj. Carlo Cignozzi, bivši milanski advokat, sa svojom ženom Dianom krajem devedesetih kupuje vinograd u Montalcinu, pod nazivom “Il Paradiso di Frassina”. Već nakon prve godine Diana, zaražena ludilom za vrijeme berbe, beračima svira na električnim orguljama, stvarajući, kako sama kaže, “magičnu atmosferu”. Ludilo se ubrzo prenosi na Carla koji već godinu dana kasnije u vinograde postavlja zvučnike i pusta klasičnu muziku svom ljubljenom grožđu vjerujući da će ona imati pozitivan učinak na sazrijevanje grožđa. Iz muzikom okupanih vinograda se rađaju “DO” 12 Uve – Rosso Toscano IGT, kupaža sangiovese, carbenet, syrah, petit verdot…itd. te GEA – Rosso S. Antimo DOC, 100 % sangiovese grosso. Oba vina provode 14 mjeseci u francuskom barriqueu i godinu dana u boci. 2000. je i prva berba njihovog Brunella di Moltancina koje se tek pojavilo na tržištu. Nakon kušanja ovih vina -  koja su zaista “glasna” - saznajem da se Bach, Mozart i Vivaldi sviraju u razvoju, a Beethoven i Mahler pred samu berbu umjesto strašila, radi rastjerivanja ptica. http://www.alparadisodifrassina.it 

Ipak navedeni vinari pate od blage neuroze u usporedbi s vinskom psihozom pogođenog vlasnika kalifornijske vinarije Bonny Doon, Randalla Grahma. Randall 1975. kupuje vinograd za koji uvozi zemlju iste kvalitete kao i one u Burgonji i sadi pinot noir. U iščekivanju prvog pinotovog ploda, te usprkos općeprisutnom trendu caberneta i chardonnaya, kupuje grožđe grenachea kako bi se okušao u vinarskom zanatu. Za grenache se odlučuje jer je veliki zaljubljenik u vina rhonske regije. Samo nekoliko godina kasnije po saznanju da je pinot noiru ipak prevruće, zamjenjuje ga sortama Južne Francuske i postaje poznat kao Rhone Ranger. Spoznajući da se osim kvalitetom sa svojim nepoznatim i rijetkim sortama na nemilosrdnom kalifornijskom tržištu, koje trpi uglavnom cabernet i chardonnay, mora nametnuti i originalnošću, Randall kreće u dizajnersku avanturu sa svojim etiketama. I tako nastaju Big House Red, Big House White s etiketom na kojoj se prikazuje bijeg iz zatvora, inspiriran nadničarima vinograda, inače stanovnicima lokalnog zatvora.

Na lepezu talijanskih vina, koju naziva “Il Circo”, postavlja cirkuške postere. Onima koji malo bolje poznaju talijanski jezik biti će jasnije zašto se na etiketi vina Uva di Troia, sve rjeđoj sorti talijanske pete, nalazi žena koja podižući suknju otkriva bedro sa istetoviranom godinom berbe.  http://www.bonnydoonvineyard.com/wine/view/110

Sorte francuske Rhone obilježava naizgled klasičnim dizajnom etikete na kojima… neki....objekt...nepoznat...koji je bio blještav...u stvari mijenjao je boju...u u stvari bio je žut...zelenkaste boje...povremeno... lebdi nad vinogradom.

Time ismijava zakon regije Chateauneuf-du-Pape koji zabranjuje malim zelenim korištenje njihovog zračnog prostora. Taj nevjerojatni zakon su vlasti spomenute regije dosjetljivo donijele prije više od pedeset godina kada je zbog glasina o slijetanju NLO-a u vinograde uznemireno lokalno stanovništvo odbilo raditi u njima. Vizualni prikaz NLO-a Randallu nije bio dovoljan, pa je na suprotnoj etiketi otvoreno pozvao svemirce da svrate na degustaciju u jednu od njegovih vinarija.

Vrhunac ludila Randall doživljava krajem 2002. kada prijelaz svih svojih vina sa plutanih čepova na stelvin proslavlja pogrebom. Povorka prolazi kroz njujorški Grand Central Station noseći mrtvački kovčeg sa tijelom napravljenim od plutanih čepova i natpisom RIP M. Thierry Bouchon 1585-2002. (franc. bouchon - pluto)

http://www.deathofthecork.com/photos_ny.html

Nakon toga, dvije godine kasnije ispred 250 novinara i distributera za samo $20,000 izvodi rock operu “Born to Rhone”, slaveći vina te regije.

I sad vi mislite da njemu stvarno nema spasa i odmah se zabrinute i za našeg vinara Z. Plenkovića koji sam sebi otvoreno daje titulu najluđeg vinara Hrvatske.

Hm…

Randallovo vinsko ludilo u kombinaciji sa kvalitetnim vinarstvom pridonose konstantni rast prodaje od nevjerojatnih 20% godišnje.

E sad vi sami zaključite da li je Plenković lud… 

piše Dražan Šunjić

Komentari (0)