EST

e.s.t. je fenomen: jazz trio, koji sebe vidi kao pop grupu koji svira jazz, trio koji je prebrisao granice tradicije po kojoj uvijek postoji vodja banda i oni koji su “sa strane”

E.S.T.

e.s.t. je fenomen: jazz trio, koji sebe vidi kao pop grupu koji svira jazz, trio koji je prebrisao granice tradicije po kojoj uvijek postoji vodja banda i oni koji su “sa strane”, trio koji ne svira samo u uobičajenim jazz klubovima, već u dvoranama koje su primjerenije rock bandovima, koji koristi svjetlosne efekte i dimne mašine na nastupima uživo, koji uspjeva dobiti to da publika pjeva na jazz standarde kao što je pjesma Thelonius Monka "Bemsha Swing" – e.s.t. je trio koji nadmašuje sve uobičajene percepcije klasičnog jazz trija. Njihovu ćete glazbu pronaći na top listama pop glazbe, a video brojeve na MTV Scandinavia. Uz njihov jedinstven glazbeni pristup koji kombinira jazz i drum 'n' bass, elemente elektronske glazbe, funk, pop i rock kao i europsku klasičnu glazbu, e.s.t. je osvojio publiku čiji je raspon od klasičnih jazz fanova do mladje hip-hop publike. Kritičari su se složili diljem svijeta: e.s.t. je definitvno jedna od najinovativnijih jazz grupa današnjice.

Otvorenost, znatiželja i prava šansa u pravom trenutku – osnovne su karakteristike umjetničkih temelja Esbjorn Svenssona: "Sviram klavir zato jer nismo imali drugi instrument u kući. Ja bih, zapravo, radije svirao bubnjeve! Na primjer, kao dijete, postavio sam set nekakvih ostataka i pokušao zvučati kao "Sweet" na "Ballroom Blitz". A onda je došao Magnus s bubnjevima i tada sam odlučio držati se klavira. Magnus i ja smo odrasli zajedno i sviramo zajedno od početka. Kad je Magnus dobio prvi set bubnjeva, odmah ga jedonio do mene i počeli smo svirati. Nismo baš imali ideju kako, ali bilo je jako zabavno. Nismo imali učitelja i nitko nam nije govorio kako svirati, tako smo razvijali našu glazbu na jedinstven, individualan način.
Od sredine osamdesetih, Svensson i Öström postali su inspirativni ljudi iz sjene na švedskoj i danskoj jazz sceni. Prvi su puta osnovali trio 1990., ali trebali im je još tri godine da izdaju svoj prvi CD. Taa su upoznali Dana Berglunda. Obojica su bili fascinirani strukturnom snagom i kreativnim mogućnostima njegove svirke I uspjeli su ga pridobiti kao trećeg člana.

Godine 1993. Esbjörn Svensson Trio snima i izdaje svoj prvi album - "When Everyone Has Gone" (Dragon): u 1995., živu snimku "Mr. & Mrs. Handkerchief" (Prophone), koja je u ostatku svijeta izdana tek 6 godina kasnije pod naslovom "e.s.t. Live '95".

Do sredine devedesetih trio postaje poznat u Švedskoj i potpisuje ugovor s izdavačkom kućom Superstudio Gul / Diesel Music koja je inače orijentirana na pop glazbu. Prvi album za ovu kuću, izdan iste godine bio je "E.S.T. Plays Monk", ubrzo prodan u preko 10.000 kopija samo u Švedskoj. Talentirani novalije počeli su dobijati nagrade: u 1995. i 1996. Esbjorn Svensson dobija nagradu “Swedish Jazzmusician of the Year”, a 1998. “Songwriter of the Year”, dok je izdanje iz 1997. "Winter in Venice" – nagrađeno švedskim pandanom nagrade Grammy.
Izdanje iz 1999. - "From Gagarin's Point of View" postao je prvi album izdan van granica Švedske od strane njemačke izdavačke kuće ACT. Uz žive nastupe na festivalima kao što su JazzBaltica i najznačajniji svjetski jazz festival u Montreuxu, grupa je krenula na proboj na medjunarodno.

Godinu kasnije izdaju CD "Good Morning Susie Soho" koji je triju donio nagradu "Trio of the Year" od strane magazina Jazzwise iz Velike Britanije. e.s.t. koncertira na turneji "RISING STARS" koju organizira Jazz Circuit, i to na svim velikim festivalima diljem Europe. Sony Columbia USA izdaje prvi CD "Somewhere Else Before" kompilaciju europskih albuma "From Gagarin’s Point of View" i “Good Morning Susie Soho" u Americi.

"Strange Place For Snow", album koji su izdali 2002. slijedila je 9-mjesečna turneja kroz sve europske zemlje, te SAD i Japan. Glazba s ovog albuma postala je soundtrack francuskog filma "Dans ma Peau" režiranog od strane glumice i scenaristice Marine de Van (sceanaristica filma “8 Women”). Album je nagradjen mnogobrojnim nagradama kao što su njemačka "Jahrespreis der Deutschen Schallplattenkritik", zatim "German Jazz Award", pa francuska "Choc de l'année" (Jazzman, Francuska) i "Victoire du Jazz" – francuski pandan nagrade Grammy – kao najbolji medjunarodni izvodjač, te nakraju I nagradu "Relevation of the Festival" na festivalu Midem.

Godine 2003. grupa je izdala predzadnji album nazvan "Seven Days of Falling" koji je odmah izbio na top liste pop albuma u Njemačkoj, Francuskoj i Švedskoj, stigavši do visokog 15. mjesta! Osim u Europi, album je izdan i SAD, Japanu i Južnoj Koreji. Grupa je išla i na turneju po Americi s K.D. Lang, svirajući kao predgrupa na stadionima I velikim koncertnim dvoranam za više od 50.000 ljudi.

U Europi, e.s.t. su postali glavna koncertna atrakcija, privukavši velik broj posjetilaca na svoje koncerte. U 12 mjeseci nakon izdavanja albuma "Seven Days of Falling" pogledalo ih je više od 100.000 ljudi. Kao rezultata toga, e.s.t. je nagrađen u prosincu 2004. nagradom Hans Koller kao "European Artist of the Year" prema glasovima 23 jazz profesionalca iz 23 zemlje Europe.

Putovanje se nastavlja: Njihov je novi album izdan 24. siječnja 2005. pod imenom "Viaticum". Viaticum je antički rimski izraz za hranu koju uzimaš na put (bilo na ovom svijetu ili na onom drugom) i e.s.t.nastavlja put turnejom koja je počela u ožujku 2005., a vodi ih kroz glavne koncertne dvorane Europe, Japana, Koreje, Kine, Australije e SAD-a, do njihovog zagrebačkog koncerta, 19. veljače u klubu Aquarius. “Viaticum” je, prema relevantnim jazz časopisima, proglašen – “jedinim relevatnim novim jazz albumom prošle godine”.

preuzeto sa www.muzika.hr

Komentari (0)