Budimpešta

Budapest je definitivno grad kojemu se uvijek isplati ponovo vraćati. Kada još Mađari jednog lijepog jutra puste u promet i nastavak trase M7 od Siófoka prema granici, te tri stotine i nešto sitno svesti će se na tri slušanja podroom.net glazbenog izbora.

Ono što smo se mi pitali jest da imate priliku posjetiti Budimpeštu samo jedanput na godinu, koje godišnje doba biste trebali izabrati? Je li to hladna zima s Božićnim ugođajem i ledeni vjetar koji vas šiba dok turistički ležerno šetate preko Lánchída, a ušne resice iz roze teže ka plavijim nijansama. Je li to vruće ljeto i doba Hungaroringa, kada spas od užarenih sunčevih zraka tražite u hladovini stabala u Városligetu, odmah iza H?sök terea na zadnjoj stanici povijesne trase, tzv. žute linije, podzemne željeznice. Navodno najstrarije na kontinentu, druge u Europi, iza Londona i treće na svijetu, računajući New York. Je li to kišno proljeće, kada za sunčanih intermezza u društvu američkih turista opisujete krugove niz dunavski Korzó, pa u povratku kroz Váci útcu sve od tržnice do Gerbeauda, jedinog mjesta za koje se iskreno pitamo je li ga prelazak na tržišnu konkurenciju i globalno gospodarstvo učinilo boljim ili samo popularnijim? Ili je to jesen, topla i sunčana, jesen na Budavári Palota s prekrasnim pogledom na Országház, dom mađarskih sabornika.

Da imate samo jedan vikend, produženi od četvrtka, neka bude to onda jesen, i točnije rujan i baš oko kraljevske palače ujedno i lokacije mađarske Nemzeti Galérie s, nama posebno fascinantnim, velikim portretom povijesnog ugarskog junaka Miklósa Zrinyia. Svakog rujna, već 14 godina zaredom, u organizaciji mađarske tvrtke Borkltúra Kht. organizira se veliki međunarodni vinski festival.

Ove godine, između 8. i 11. rujna, svaki dan od 10 ujutro do 23 navečer prostor oko palače na Budimu bio je prepun vinskih zaljubljenika i slučajnih znatiželjnika koji su redom sa čašom u ruci obilazili 131 mađarskog vinara i 28 raznih stranih vinskih kuća, od Italije do Južna Afrike i Argentine. Od gastronomije bilo je tu sireva i tartufa, roštilja i tradicionalne kuhinje, te slanih i slatkih kolača. Dok je dvorana unutar palače bila predana vinskoj industriji, stručnim izlaganjima i diskusijama, prostor pod plavim nebom pripadao je običnom čovjeku, istinskom pokloniku i nepretencioznom kušaču koji je došao otkriti novo iskustvo, potvrditi staro ili jednostavno porazgovarati s prijateljima u dobrom društvu mađarskog najboljeg.

I na kraju, ako vas put nanese na Budu,a teško da neće, iako u doba vinskog festivala to i nije od životne važnosti, a zaljubljenik ste u vino i njegov duboki štovatelj, a jeste jer inače ovo ne biste čitali, preko puta crkve kralja Mátyása nalazi se Magyar Borok Háza, za podroomske poliglote jasna stvar, Mađarska vinska kuća. Sve mađarske regije, sve sorte i najznačajniji vinari na jednom mjestu. Nije li život prelijep?!

Komentari (0)