Lijepom našom

Svi ćemo se složiti s tvrdnjom da je naša domovina prekrasna zemlja i da smo pravi sretnici što živimo, pa mogli bi bez lažne skromnosti reći, u jednoj od top deset turističkih destinacija svijeta. Zvuči stvarno dobro, međutim, jesmo li doista svjesni ljepote kojom smo okruženi i uživamo li u njoj koliko bi mogli i trebali?

Glavnina našeg uživanja u prirodnim ljepotama lijepe naše se uglavnom svodi na ljetne praznike kada se svi selimo u toplije krajeve kako bi se brčkali u moru i izležavali na jednoj od jadranskih bezbroj plaža, što je zaista fenomenalno, ali zaboravljamo da Jadransko more nije jedino naše prirodno blago i turističko odredište u zemlji.

Naime, Hrvatska je između ostalog i planinska zemlja, iako je primarni naglasak na njezinoj obali i dalmatinskim gradovima, neotkrivene ljepote skrivaju se u planinskim obroncima i vidikovcima, bregima i njihovim vinskim putevima koji se protežu uzduž čitave zemlje od sjevera do juga. Naša zemlja obiluje brdskim područjima, iako ni jedan njen vrh ne prelazi dvije tisuće metara uvijek ćete se moći dobro provesti od nešto manje visoke Slavonije, preko sjverno-zapadne Hrvatske i Zagorja, Istre, Gorskog kotara, Primorja, Like i Dalmacije do naših otoka. Svako od ovih područja nudi neopisive ljepote kakvih ima mali broj zemalja.   

Veličanstvenost i ljepota Velebita, njegovih Rožanskih i Hajdučkih kukova, Premužićeva staza i prirodnih skulptura u Tulovim gredama na južnom Velebitu, bjelina kamenih «pet prstiju» na Bijelim i Samarskim stijenama u Gorskom kotaru, divljina i bogatstvo biljnih i životonjskih vrsta Risnjaka, opojni mirisi i alpske visine Velebita i Biokova, toplina i blagost istarskih planina, laganje šetnje zagorskim bregima i slavonskim brdima zavojitim vinogradarskim stazama –sva to čeka očarati vas.      

Planine Repulike Hrvatske većim dijelom propadaju Dinarskom gorju, a manjim su dijelom istočni nastavak Alpa. U sjeverno-zapadnom dijelu Hrvatske oba se gorska sustava sastaju u tzv. prelaznoj zoni. Iako naše planine nisu visoke-Hrvatska je jedina zemlja na europskom jugoistoku bez ijednog vrha višeg od 2000 metara-po zanimljivosti im je malo ravnih na svijetu. Dinarsko gorje, što se najvećim dijelom nalazi u zemlji, poznato je kao klasično područje «ljutog» krasa. Njegove bitne značajke su podjednako bogatstvo površinskog i podzemnog reljefa što hrvatskom planinarstvu daje poseban pečat. Kras je veoma sličan visokogorskom ambientu po njegovim oštrim oblicima, golom kršu, oskudici vode, siromaštvu vegetacije, surovom klimom, i slabom naseljenošću, međutim postavljaju pred planinare slične zahtjeve kao i mnoge visoke planine. Također, među dinarskim planinama postoje određene različitosti, tako su one u sjevernom dijelu niže i pitomije (npr. Gorski Kotor) dok na jugu postaju više i pustije (npr. planine Dalmacije). Planine savsko-dravskog međurječja su sasvim drugačije i građene su od prakamenja, blažih su oblika, prilično niske i bogate vodom i vegetacijom, zbog čega su popularne za kratke vikend izlete. Mnoge planinarske kuće, domovi i hoteli njih cca 150 pružaju usluge noćenja i boravka u planinama.

Kada upoznate i propješačite sve lijepe hrvatske planine, nove i fantastične ljepote čekat će vas i u drugim krajevima svijeta, a možda ćete jednog dana poželjeti  osvojiti i jedan od svjetskih osamtisućnjaka kao što je himalajski Mt Everest u dalekom Nepalu.
Na kraju, valja još spomenuti svakom hodaču, planinaru i ljubitelju prirode sljedeća pravila planinarenja koja se obavezno treba držati boraveći u prirodi, a to su –svoje smeće nosi s planine sa sobom, u šumi se ne igraj s vatrom i ne beri cvijeće već uživaj gledajući ga.

Dragi čitatelju, sretan ti put u naše lijepe planine!

Piše I.T.

Komentari (0)