CHÂTEAU D'YQUEM Povijest

Povijest Châteua priča je o mitskom vinu i plemenitaškoj francuskoj obitelji.

Za vrijeme srednjeg vijeka, posjed Châteu d'Yquem pripadao je engleskom kralju, koji je ujedno bio i Vojvoda od Akvitanije. 1453. jugozapad Francuske bio je stavljen pod francusku krunu Charlesa VI i otada je ostao francuski.

Stoljeće i pol kasnije, 1593. potomak lokalne plemićke obitelji, Jacques Sauvage dobio je feudalne ovlasti nad Yquemom. Arhivi pokazuju da su posebne vinogradarske metode kao i kasna berba već postojali u to vrijeme. Nekoliko godina kasnije, obitelj Sauvage sagradila je današnji Château i uredila vinograde kako ih i mi znamo danas.

1711. godine za vrijeme vladavine Luja XIV obitelj je postala punim vlasnikom Châteaua. Na čelu obitelji tada je bio Léon de Sauvage d'Yquem, pradjed Françoise Joséphine, prve osobe slavne povijesti Châteaua.

1785. Françoise Joséphine de Sauvage d'Yquem udala se za Grofa Louisa Amédéé de Lur Saluces. Tri godine kasnije grof je poginuo u jahačkoj nezgodi. Mlada udovica postala je glava kuće i pokazala izniman ekumen za vođenje poslovanja. Sagradila je novi vinski podrum, u to doba hrabar poduhvat i dala je imanju poduzetnički duh s međunarodnom reputacijom. U njeno vrijeme usvojena je metoda berbe grožđa u nekoliko krugova.
Umrla je 1851., a četiri godine poslije, pri povijesnoj bordoškoj klasifikaciji, imanje je označeno kao Premier grand cru supérieur, što je prihvaćeno kao posthumno priznanje „lady od Yquema“.

Drugu polovicu devetnaestog stoljeća Châteu d'Yquem proživio je u blagostanju, pod budnom paskom, prvo njenog unuka Romain-Bertranda, a potom i njegovih sinova Marquisa Amédéé de Lur Saluces i njegovog mlađeg brata Eugènea.

Dio Yquemove povijesti završio je s dva dramatična događaja: filokserom i prvim svjetskim ratom. Po koncu rata, Eugèneov sin Marquis Betrand de Lur Saluces s navršenih 30 godina preuzeo je upravljanje imanjem i činio to kroz pola stoljeća. Bio je čovjek od karaktera i čuvar Yquemove filozofije.

Protivio se chaptalizaciji i zauzeo za politiku punjenja vina unutar Châteaua kako bi se osigurala autentičnost. Do svoje smrti 1968. neumorno je razvijao imanje, pogotovo njegov međunarodni ugled. Bez djece i sa ciljem sačuvanja baštine , Bertrand je poduzeo potrebne mjere i 1966 označio svog nećaka Alexandre de Luc Salucesa kao nasljednika.

Mladom grofu nisu cvjetale ruže na početku. Imao je nesreću nekoliko loših godina, krize u bordoškoj trgovini vinima i velik porez na nasljedstvo koji je prijetio opstanku.
Imanje je spašeno zahvaljujući čvrstom managementu i odličnoj 1975. godini. Bolje godine u osamdesetima pomogle su i omogućile nove investicije.

Imanje je modernizirano i trsovi su zamijenjeni. U 15 godina proizvodnja je narasla kao i kvaliteta i tehnološki procesi. Danas grof Alexandre de Luc Saluces ima tim od 62 čovjeka i uz pomoć novog partnera, Bernarda Arnaulta i korporacije LVMH koja je postala dioničarom Châteu d'Yquema, čvrsto vodi i odlučno brani nasljeđe starije od 4 stoljeća.

Komentari (0)