Novi zeland

Novi Zeland sa svoja dva otoka smješten je na pola puta između ekvatora i južnog pola, nekih 1500 km istočno od Australije. Abel Tasman - po kome je Tasmanija dobila ime – prvi se, bar kad su Europljani u pitanju, iskrcao na obalama Novog Zelanda ljeta Gospodnjeg 1642.

Maori se nisu oduševili šarenim perlicama i ogledalima kao što je bilo očekivano, a ni nezvanom gostu, pa je Tasman bio prisiljen u kratkom roku napustiti zemlju dugog bijelog oblaka, kako je domaćini nazivaju. Prošlo je više od stoljeća do posjete drugog gosta bez pozivnice; ovaj put bio je to iskusni kapetan James Cook koji je izgleda folirao bolje od Tasmana, jer je nakon njegovog iskrcavanja uslijedila kolonijalizacija otočja od strane Cookove majke i moje maćehe: Velike Britanije.

I tu kreće naša priča o novozelandskom vinu. Britanski imigranti zasadili su prvu vinovu lozu 1819. godine, a zapisi o prvom vinu bilježe se tek 1839. Kako Britanci nisu imali iskustva (čitaj: pojma) o vinovoj lozi i vinogradarstvu, na kvalitetu su čekali više od pola stoljeća.

Tada nadire novi val imigranata, mnogo iskusnijih po pitanjima loze i vina - Dalmatinci. Sve do danas, dalmatinska prezimena kao sto su Nobilo, Babich, Fredatovich, Selak, Brajkovich i Delegat mogu se naći na etiketama vrhunskih novozelandskih vina.

Međutim, brojnija i imućnija anglosaksonska imigracija zahtijevala je proizvodnju isključivo desertnih vina. Da bi uspjeli prodati vino, Dalmatinci su bili prisiljeni proizvoditi porto i šeri, pa je rađena samo mala količina običnog bijelog i crnog vina za osobne potrebe. Prvi pomak od desertnih vina pokreće Mate Selak, koji tek 1950. radi prvi “claret”, suho crno vino, a kasnije i bijelo. Mate je “kriv” i za jedno od prvih pjenušaca s Novog Zelanda koji je nazvao “Champelle”.

Sve do sredine 80-ih samo su Novozelanđani imali priliku kušati svoje vino, a onda, preko noći, jedan ga Sauvignon Blanc postavlja na internacionalnu vinsku kartu. Izrazita aroma eksplozije egzotičnog voća i svježina grejpa i ostalih citrusa daju novozelandskom Sauvignon Blancu osobnost i čine ga lako prepoznatljivim na slijepim kušanjima.

Danas Novi Zeland proizvodi 102 milijuna litara vina godišnje, što je 12 puta manje od jednog Bordeauxa. Od toga više od 50% ide na izvoz gdje je Velika Britanija najveći uvoznik s 41% udjela. Dokaz o kvaliteti novozelandskih vina je i podatak da je prosječna cijena koju su Britanci spremni platiti po boci £5.97, dok je za ostale zemlje prosjek £3.79.

Komentari (0)