Beaujolais

Beaujolais je pokrajina administrativno u sastavu Burgundije, ali u pogledu klimatskih uvjeta, izbora sorti i načina proizvodnje vina s Burgundijom nema apsolutno ništa zajedničko.

Beaujolais je vinska regija od negdje 50 kilometara dužine i 15 širine, oko sljedećih 50 kilometara sjeverno od Lyona.

U hrvatskom pojmovniku Beaujolais je sinonim za mlado vino, uzor našem portugizcu, koji prvo Francuzi, a potom i cijeli svijet naginju iz čaša točno u podne trećeg četvrtka u studenom svake godine. I to jest djelomično točno. Ovdje preciznije govorimo o Beaujolais Nouveau, običnom Beaujolaisu koji je star između sedam i devet tjedana. Beaujolais Nouveau u ukupnoj proizvodnji regije sudjeluje s jednom trećinom, a simptomatični pokazatelj vrhunske umješnosti francuskog vinskog marketinga je to što se grožđe iz najboljih, top deset, crus za njega nikad ne upotrebljava. Najbolje grožđe, kao i svo preostalo, koristi se za proizvodnju standardnog Beujolaisa.

Jedina sorta grožđa koja se upotrebljava je Gamay, crvena sorta s niskim udjelom tanina i izrazito voćnih aroma. Pored izbora sorte, Beaujolais čini jedinstvenim i macération carbonique, tradicionalni način proizvodnje gdje se netaknuti grozdovi stavljaju u slojevima u veliki spremnik. Grozdovi na dnu pod velikom težinom se gnječe, istječe grožđani sok koji počinje fermentirati, što oslobađa CO2 koji potiče fermentaciju u preostalom grožđu, praktički unutar bobica. Po fermentaciji, Beaujolais odležava u spremnicima, ili ponekad u malim hrastovim bačvama šest do devet mjeseci prije predaje vjernim konzumentima.

Kako priča ne bi imala „i zauvijek živješe sretno“ završetak, pobrinuli su se zakon potražnje i pohlepnost ponude. Popularnost i uspjeh i Beaujolaisa i njegovog baby brata Nouveaua dovela su do načina proizvodnje zloglasno nazvanog „komercijalnim“. Prinosi grožđa guraju se do zakonskih granica, grožđe se bere rano, nedozrelo s nedostatkom šećera potrebnim za fermentiranjem. Zahvaljući noćnoj mori g. Chaptala i finalnom proizvodu šećerne trske i taj problem biva uspješno gurnut ispod tepiha, tj. unutar inoxa. I na kraju, da ne pomislite kako je dosta bilo strahota, vino se filtrira kako bi se učinilo stabilnim. To što u procesu stabilizacije izvorni okus biva žrtvovan profitu čini se da jedino smeta one koji su upoznali majstore tradicije i Beaujolais kakav je nekad bio.
 

Komentari (0)