Istarska malvazija

Malvazija kao sorta stara je barem dvije tisuće godina i prvenstveno je vezana uz područje Sredozemlja. Kada se govori o malvaziji, obično se govori o sorti bijelog grožđa iako postoje i malvasie nere koje se uzgajaju ponajviše u talijanskim regijama Piemonte i Puglia.

No, bijele su sorte puno poznatije, a danas su najznačajnije i najpoznatije malvasia bianca del Chianti, malvasia del Lazio, malvasia delle Lipari, malvasia de Candia, malvasia di Sardegna te malvasia Istriana  ili istarska malvazija.

Ukupno je danas opisano više od 30 različitih vrsta malvazija. Samo ime dolazi od grčkog grada Monemvasia s poluotoka Peleponeza, a u Istru su malvaziju donijeli venecijanski trgovci vinom. Prema nekim istraživanjima ime malvazije se u Veneciji prvi put javlja u 14. stoljeću, a venecijanske se trgovine koje prodaju ovo vino iz Grčke upravo nazivaju i „malvasie“.

Istarska malvazija se na smotrama vina javlja tek za vrijeme Austro-ugarske i to nakon filoksere koja je poharala vinograde. Prve pisane informacije pojavljuju se 1891. godine kada se vino takvog naziva pojavljuje na izložbi vina u Zagrebu.

Prvi opis sorte istarske malvazije pojavljuje se 1913. u izdanju „ L'Istria agricola“. Danas u Istri malvazija prelazi vinogradsko-vinarske okvire i jedan je od gotovo kulturoloških pojmova koje definira ova regija.

Malvazija prema procjenama čini od 55 do 6o posto svog vina proizvedenog u Istri i na neki je način najčešće sinonim za vino na ovom području.

U Istri se malvazija naglo počela širiti 30-tih i 40-tih godina prošlog stoljeća i nakon toga praktički postaje prevladavajuća među bijelim sortama. No, tada se proizvodila po tehnologiji crnih vina pa su karakteristike sorte bile slabo izražene. Takva malvazija imala je boju koja se kretala i do smećkastih varijanti, miris je bio izvjetren i degradiran s vrlo malo voćno-cvjetnih aroma, u okusu je nedostajalo svježine, pa su to najčešće bila tupa vina u kojima je uglavnom dominirao alkohol. Takva je malvazija postala sinonim za „pravu domaću malvaziju“.

Iako se već 70-tih godina prošlog stoljeća u podrumima velikih istarskih poljoprivrednih kombinata počela proizvoditi tehnološki naprednija malvazija, pravi se preokret počeo događati tek potkraj 80-tih godina kada nekolicina mladih istarskih proizvođača malvaziju počinje proizvoditi na tzv. moderan način.

Početkom 90-tih počinje prava mala istarska vinogradarska i vinarska revolucija uz podršku regionalne vlasti i turističke zajednice, pojavljuju se sve više kvalitetnih proizvođača koji koriste modernu opremu, a 1995. godine u Istri se otvara prva vinska cesta. Prvu pravu potvrdu kvalitete istarska malvazija doživljava 1998.godine  na Međunarodnom sajmu vina „Vinovita“ u Zagrebu kada je proglašena najboljim autohtonim vinom u Hrvatskoj, a već iduće godine dobiva priznanje za najbolje bijelo vino u Hrvatskoj.

Put od „tradicionalne“ do „moderne“ malvazije nije bio jednostavan, ali sada malvazija pokazuje da je sorta velikih mogućnosti koju možemo svrstati u skupinu sorata s velikim aromatskim potencijalom. U skladu sa svjetskim trendom povećane popularnosti autohtonih sorti, istarska bi malvazija mogla postati sve zanimljivijom i van granica.

Prosječni sadržaj alkohola u istarskoj malvaziji obično se kreće od 11.5 do 13.5 vol%, vrijednost ukupnih kiselina je između 5.0 i 7.5 g/l, u kiselinskom sastavu obično dominira vinska kiselina, a pojedinih godina značajnije je prisutna i jabučna kiselina. Količina ekstrakata je dosta visoka, a osobito je visok sadržaj ekstrakata bez šećera i bez hlapivih kiselina.

Prema tim podacima očito je da malvazija u povoljnim godinama dostigne takve vrijednosti glavnih sastojaka koji daju umjereno jako do jako, umjereno svježe, puno i skladno vino. Malvazija ima slamnato žutu boju sa zlatnom nijansom.

To što ima dosta alkohola i ekstrakta, a istovremeno umjeren do niži sadržaj kiselina, što je jedna od njezinih sortnih karakterisitika, od malvazije stvara puno i zaokruženo vino. Diskretna je, cvjetno-voćne arome koja mnoge podsjeća na miris bagremova cvijeta. Od voćnih aroma najčešće dominiraju jabuka i šljiva, a u zrelom vinu može se osjetiti i lagani gorkasti okus badema.

Komentari (0)