Čep i što s njim?

Jedna od većih dilema, ali i uvriježeni folklor je što učiniti s plutenim čepom neposredno nakon što je on vadičepom odvojen od svoje staklene košuljice.

Primjerice, u restoranu ste, u društvu stranih šefova vaše tvrtke ili banke, a konobar otvori butelju i obrati se vama kao jedinoj osobom s kojim može uspostaviti suvislu komunikaciju. Čep je ispred vas. „What do you do?“ Preletite ga pogledom, i to je to. Praksa prezentiranja čepa stara je već tri stoljeća i započela je kad su bolje vinarije počele stavljati svoje žigove na čepove kako bi osujetile domišljate krčmare da prazne boce pune jeftinim delancima i prodaju ih pod etiketom.

Mirisanje ili opipavanje čepa imalo bi svrhu kada bi otkriveno jednoznačno utjecalo na naš sud o kvaliteti grožđanog nektara unutar boce. Nažalost, kao što suhi čep ukazuje na pogrešno skladištenje vina, a truli ili pljesnivi na potencijalnu problematičnost, ni jedan od ovih faktora ne isključuje vino u dobrom stanju. Također, čep koji je razvio neugodan miris zbog djelovanja 2,4,6-trikloranisola (TCA) može zapriječiti put čaši savršeno dobroga vina.

Kod skupljih vina na čep se također stavlja i godište koje, naravno, mora odgovarati i godištu označenom na etiketi. Ako niste cicijašili bacajući pikado u vinsku kartu, obvezatno bacite pogled na usklađena godišta. Kao pravi znalac.

Zaključimo, jedini način da vinu odobrite VIP propusnicu za vaš stol, jest da ga kušate. Više o tome u drugim podroomarijama.

Mit mirisanja na sljedeće generacije najčešće prenose zaposlenici u ugostiteljskoj djelatnosti.
Navedeni vas majstori, ukoliko ne utjerate u sinuse taj mali komad pluta koji karijeru znači, počaste pogledom istodobnog prezira i sažaljenja. Pa vi poslije objasnite za stolom povijest vina i osnove kemijskih procesa. I to na njemačkom.

Komentari (0)