Ledeno vino

Što sa grožđem kojeg ste zaboravili pobrati krajem devetog mjeseca ili kako biti pametan, pa šarmirati prisutne za stolom kada Vam konobar uz desert elegantno prinese biranu ledenu berbu, pročitajte u narednim redcima.

OK, korijeni ledenog vina sežu do 1794. u Njemačkoj, gdje ga nazivaju eiswein. To je vino napravljeno, u biti, od smrznutog grožđa. Njemački zakon nalaže da eiswein može biti napravaljen samo od grožđa u kojemu je udio šećera barem 28 °Brixa (°Brix = mjera topljivih krutih tvari, jednaka postotku udjela šećera) u nesmrznutom stanju i od voća pobranog prije 6. siječnja.

Kako nastaje toliko šećera? Piva. Ne, samo se šalim. Kada se grožđe smrzne voda u njemu se kristalizira. Pa ustvari postane led, zar ne? Kada se grožđe drobi – što katkad zna potrajati i nekoliko dana – voda, sada led, ostaje iza zajedno sa peteljkama i kožicom. I tako dobijamo veću količinu šećera (može doseći i do 50 stupnjeva Brixa) i kiselinu (čuva balans završnog proizvoda) u soku... i nema pive.

Fermentacija, proces kada se šećer pretvara u alkohol – moj omiljeni dio – ledenog vina je spora, i ponekad može potrajati i do sedam mjeseci dok ne završi. Proces se najčešće zaustavlja kada razina alkohola dosegne 12 posto, pa nam ostaje velika koncentracija šećera u gotovom vinu. Slatko :) Tipično ledeno vino sadrži 12 posto alkohola i 20 posto šećera (200 grama).

Tradicionalno se od rizlinga radi eiswein u Njemačkoj, no vinari su se, pa tako i naši, počeli igrati i kombinirati sa brojnim sortama poput chenin blanc, sauvignon blanc, pinot blanc, chardonnay, kod nas popularne su kasne berbe traminca (preporuka Kutjevo 2003), a posebnuapstrakciju čine pokušaji sa cabernet sauvignonom (dooooobar).

Tako ako još nešto čuči u Vašem vinogradu, neka ga još malo.
Samo da još i neki minusi u C stupnjevima.

Komentari (0)