Le Beaujolais Nouveau Est Arrive !

Hrapavi usklik, sada već dobro držećeg gospodina u svojoj zlatnoj 54 godišnjici, i ovog studenog poziva na globalnu mobilizaciju. Po svim meridijanima, ne odveć strpljivi obožavatelji, i njihovi domaćini po bistroima, restaurantima i barovima spremni su za prelazak kroz bujice jedne od najpopularnijih svjetskih vinskih rijeka, Beaujolais Nouveaua..

Ove godine, kao uostalom i svake na treći četvrtak u studenom, 18. nam 11. počevši s kazaljkom na kazaljci samog početka dana svijet kreće stranputicom na jedan od najbizarnijih običaja moderne povijesti. Samo u regiji Beaujolais sprema se preko stotinjak različitih festivala, a kada njima pribrojimo što i u kojoj mjeri će sve organizirati ostatak francuskog naroda, a onda i ostali krugovi i olimpijske zastave, sveoubuhvatno ludilo poprima zabrinjavajuće parametre.

Ne bješe oduvijek tako. Tradicija mladog vina u pokrajini Beaujolais stara je već više stoljeća. Počevši s 1951. godinom, i posebno sa skupinom vinskih marketinških alkemičara, od kojih monsieur Georges Dubœuf, "The King of Beaujolais", kako mu laskaju inozemni mediji, zauzima doista tronovske visine, koja si je zamislila kako cijeli svijet uvjeriti kako mu čaša je života oduvijek bila na pola prazna bez njihovog decilitra Nouveaua u svakodnevnim nam jesenjim gemištarkama. U prošlosti sve je to i imalo smisla, jer u mračnom srednjem vijeku nije bilo za očekivati kako će sva vina dočekati proljeće bez mijenjanja slike u putovnici, od one vinske do one za salatu. ?edna potražnja bila je spremna i već u jesen, apstinencijska je kriza šakom o stol zahtjevala čašu nečega. Kako se brzo uočilo, sorta Gamay, za razliku od, gle čuda, bordoških kupaža, bila je donekle pitka već nekoliko tjedana po berbi, i to naveliko fermentirajući dok se u bačvama prevozila vlakom ili na kolima iz Lyona i okolice.

I tako, ide vrijeme, dođe rok, što Francuzi skaču iz domovine, što turisti uskakuju u nju i tradicija se širi izvan granica Galije. Da bude jasnije kako se radi o genijalno smišljenoj propagandnoj priči uzmimo na primjer godinu 1985. Do tada je prema francuskim zakonima izvoz Nouveaua bio zabranjen do ponoći 15. studenog. Uvoznici u razne zemlje, najviše oni iz SAD-a, a zašto li nas to ne čudi, vodili su prave bitke tko će prvi svojim klijentima na stolu natočiti čašu. Uporaba Concorda bila je majstorski potez lovca vinskog PR-a tih dana.

 Shvativši koncept real-time filozofije i uvidjevši da 15. može pasti bilo kada u tjednu, Francuzi mijenjaju zakon o zabrani izvoza prije određenog datuma, a kao novi tome zero proglašavaju treći četvrtak u studenom, točno u podne, kako bi nam onaj radni ponedjeljak učinili koliko god je moguće produženim. Sad je sve jasno: start, cilj, udaljenost. Svi za jednog, svi kao jedan. I udri ! Ono što se dogodi u takvim prilikama je već mnogo puta zabilježeno čudo prirode. Ista zemlja, s istim brojem trsova odjedanput namiruje poludjelu potražnju. Uz maksimalne prinose, prestavši brinuti o zrelosti, uporabu šećera i ostale bravure netko je zlobno primjetio kako je jedina aroma koja se osjeća u bukeu Nouveaua ona od novca.

I vrijeme je sada da pokupim razlivenu si žuč, ponajviše od toga što dok ja lupkam prstićima po tipkovnici, Japanci to već sada čine po šanku, i da zaključimo nekoliko stvari. Beaujolais Nouveau nije vino za koje su vam potrebni olovka i notes te društvo i savjet connoisseura. Vino je to za zabavu, proslavu i odlično vrijeme u društvu dobrih prijatelja. Uz malo sreće, a s nama vam ona i nije potrebna, jer u našem izboru tjedna vinar je provjerena i kvalitativno pouzdana konstanta, nakon dobrog provoda jutro ćete ugledati bez posljedica, spremni, nakon večeri dvije enološkog opuštanja, za nove vinske poduhvate.

Komentari (0)